Emocije

Emocije koje dijete doživljava i osjeća mogu biti njemu ugodne ili neugodne. Emocije koje odrasli doživljavaju i osjećaju mogu njima biti ugodne ili neugodne. Dijete emocije može izražavati vrlo intenzivno svojim ponašanjem. Odrasli svoje emocije mogu izražavati također vrlo intenzivno kako verbalno tako i neverbalno (ponašanjem).

Zamislimo se u stanju neugodne emocije, na primjer osjećamo se ljuto ili frustrirano. Zamislite se. Sad zamislite svoje dijete ili se prisjetite svog djeteta u tom stanju. Možete li u potpunosti kontrolirati svoje tijelo i reakcije u trenutku kad vas obuzme ljutnja? Može li dijete? Ako sebi dopuštamo i dajemo za pravo biti ljuti čak i prijeći u stanje ljutnje iako je emocija već napustila tijelo, zašto tu istu emociju pokušavamo ignorirati ili silom maknuti kod djeteta?

Možemo li dopustiti djetetu, dati mu za pravo da bude ljuto, tužno, frustrirano, prestrašeno u određenom trenutku? I kako biste se kao odrasla osoba osjećali da vam netko kaže da se bezveze ljutite? …Da ste tužni bez razloga, da glumite, da se prestanete pretvarati ili da netko zbog vašeg emocionalnog stanja počne vikati na vas! I još jedna učestala reakcija- zamislite da vam se netko počne rugati, imitirati vas ili da vas snima kako plačete i stavi to na društvene mreže uz popratne cinične komentare!

Da, to sve radimo djeci! Jer ne znamo, jer zaboravimo što im tada treba jer se bojimo njihovih emocija. I to je u redu. U redu je ne znati što s emocijom kod djeteta. U redu je da ne znamo kako reagirati. U redu je pričekati da se dijete smiri pa s njime porazgovarati.

Nije u redu vikati na dijete, kažnjavati ga zbog emocionalnih stanja, izolirati ga, rugati mu se, snimati ga! Nije u redu! Dijete treba staloženu osobu koja će mu pomoći da i samo shvati što mu se događa, zašto i kako idući put reagirati! Kao i mi odrasli uostalom!

Često u neznanju griješimo. Želeći učiniti najbolje, često radimo još gore nego da ništa ne radimo.

Emocije su sastavni dio života apsolutno svakog čovjeka, djeteta. I povučeno dijete doživljava emocije, i tiho i šutljivo, kao i ono koje viče, plače, baca se….

Emocije imaju svoje zašto i zato, svoj korijen, proces putovanja i završetak. Vrijeme je da ih upoznamo i prigrlimo, prihvatimo i živimo kako s našim emocijama tako i emocijama djece.

Daria Antonović

Objavio razvojbeztabua

Odgojiteljica, NLP master i coach, life coach, mindfulness trener, Positive discipline parents educator

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: