Što ako ne uspijem razviti samopoštovanje kod djeteta?

Dijete s razvijenim samopoštovanjem vjeruje da vrijedi!

Dijete s razvijenim samopoštovanjem zna da je voljeno!

Dijete s razvijenim samopoštovanjem izrasta u uspješnu odraslu osobu!

Dijete s razvijenim samopoštovanjem je sigurno u sebe i svoje kompetencije!

Dijete s razvijenim samopoštovanjem se s poštovanjem odnosi i prema drugima!

Dijete s razvijenim samopoštovanjem nije ovisno o tuđem mišljenju (na ograničavajući način)!

Samopoštovanje se ne nasljeđuje, izgrađuje se pod utjecajem okoline, primarno unutar obitelji! Kad govorim o obiteljima i roditeljima podrazumijevam i skrbnike, udomitelje, rastavljene roditelje, samohrane roditelje! Pod obitelj podrazumijevam dom, toplinu, ljubav, osjećaj – ne klasifikaciju osoba.

Samopoštovanje je izrazito važno, a čini se apstraktno i složeno, kao nešto nad čime nemamo kontrolu u svakom trenutku. Nije baš zamislivo da djetetu jednostavno govorite :“Moraš imati samopoštovanje, moraš poštivati sebe!“. Možete vi to, naravno, govoriti djetetu i tako razvijate njegovu spoznaju i svijest o tome. No da bi se samopoštovanje razvilo, ipak treba odgojno djelovati u tom smjeru! Nameće li vam se pitanje :“Što ako ne uspijem u tome?“ Nemojte da vam se nameće, vrlo je jednostavno raditi na izgradnji samopoštovanja kod djeteta.

Postoje određeni postupci i odgojne metode. U ovom članku raspravit ćemo o jednom procesu koji doprinosi razvoju samopoštovanja, a to je uvažavanje.

Dijete se uvažava od najranije dobi. Ovdje bih odvojila koncept uvažavanja od dopuštanja djetetu apsolutno svega u svrhu razvijanja samopoštovanja. Dakle, uvažavanje nije isto što i popuštanje, odnosno apsolutna djetetova samovolja. Uvažavanje je uključivanje djeteta u život i reagiranje na djetetove potrebe.

  • Krenimo od najranije dobi. Kao beba dijete ima svoje potrebe – primarne potrebe: za spavanjem, hranom, njegom. U najranijoj dobi dijete se uvažava reagiranjem na plač. Plač je jedino sredstvo djetetova izražavanja. Plačem izražava glad, nelagodu, umor, bol, želju za bliskošću, pripadanjem, za sigurnosti. Važno je svaki put pristupiti djetetu kad zaplače kako bi se utvrdio razlog plača, a primarno kako bi dijete znalo da se može osloniti na vas te da se osjeti uvaženo (Napominjem kako se bavim uvažavanjem, ne mogućim uzrocima plača.). Ujedno se razvijaju temeljni osjećaji sigurnosti, stvara se privrženost.
  • Kako dijete raste, rastu i njegove potrebe te su mogućnosti izražavanja od neverbalnih do verbalnih sve izraženije i dijete se više ne izražava samo plačem. Cilj uvažavanja je čuti dijete, pokazati mu da ga čujete i reagirati na potrebe. Oprimjerit ću navedeno.
  • S djetetom ste u trgovini i dijete ima potrebu za novom igračkom (no, vi ju niste mislili kupiti). Prije svega, to nije djetetova potreba nego želja pod utjecajem šarenila, možda neke reklame ili neki prijatelj ima tu igračku. Kako u ovoj situaciji uvažiti dijete? Prije svakog polaska u trgovinu važno je dogovoriti pravila kupnje. Dijete možete uvažiti tako da ćete mu dati određeni iznos novca (ovisno o vašoj procjeni, može to biti i samo 10 kn). S djetetom ćete prije odlaska u trgovinu razgovarati o tome što idete kupiti te ga upitati i želi li ono sebi nešto kupiti. Ponudite mu 10 kn i objasnite da si može kupiti nešto za taj novac. Osim takvog rješenja, djetetu možete pojasniti što idete kupovati te ga angažirati da vam pomaže izabrati najljepši limun, najveću naranču, najmanji komad brokule…. i slično. Na taj način ste već prije samog odlaska u trgovinu uvažili dijete dajući mu važnu ulogu pri kupnji i poštujući njegove izbore.
  • Sastavljate tjedni jelovnik. Uključite dijete u odluku, uvažite ga. Ponudite mu nekoliko jela koje ste mislili uključiti u jelovnik kako bi i dijete sudjelovalo u planiranju i izboru. Na taj način se osjeća uvaženo. Odaberite jedan dan u tjednu u kojem samo dijete može izabrati što ćete pripremiti kako bi uvaženost dosegla višu razinu! Kad god je moguće i ako je dijete zainteresirano, uključite ga i u pripremu jela.
  • Omogućite djetetu samostalan izbor odjeće za sutradan. Navečer zajedno pripremite odjeću za sutrašnji odlazak u park/vrtić/školu…. Naravno, dijete na izbor ima sezonsku odjeću, pa se tako smanjuje vjerojatnost oblačenja kratkih rukava usred zime. Na taj način uvažavate dijete, a ujedno ste mu kao roditelj pružili optimalan i prigodan izbor odjeće.
  • Pri planiranju zajedničkih obiteljskih aktivnosti, uključite dijete, uvažite njegove želje i potrebe. Ako ste planirali otići u prirodu, suzite izbor na nekoliko prihvatljivih odredišta te ponudite djetetu da iznese svoje mišljenje.

Uvažavanjem do samopoštovanja razvijaju se i druge osobine poput uvažavanja sebe i drugih, empatije, samopouzdanja, a djetetovo pravo na izražavanje svog mišljenja dobiva veći značaj. Uvažavanje je jednako reagiranju na djetetove potrebe. U redu je djetetu reći i ne, no s uvažavanjem. Oprimjerit ću i navedeno.

  • Dijete baš jako želi novu igračku koju je vidjelo putem medija (tv reklama, npr.). Uvažite dijete, recite mu da vjerujete kako to jako želi te možete započeti razgovor o tome što mu se sviđa na toj igrački, čega bi se igrao, s kime…. Misli li da mu to jako treba, te ga zamolite da napiše pismo želje ili ga sastavite zajedno. Neka nacrta željenu igračku i zajedno zapišite djetetovu želju. Ne usmjeravate ju nikome, samo je pismeno izražavate, odnosno dijete ju izražava. Tako ste zaokupili djetetovu pozornost i uvažili njegovu potrebu. Potreba za posjedovanjem materijalnih predmeta ne spada u kategoriju primarnih potreba te ne mora nužno uvijek biti zadovoljena, no važno je da ju čujete i uvažite. Često kao odrasli imamo tendenciju reagirati na način: „Ne treba ti to!, Što će ti to!, To je glupost!“ Na taj način ne uvažavamo dijete. Mi znamo da određeni predmeti nisu funkcionalni, no to nije razlog za neuvažavanje djeteta.
  • Dijete plače zbog nečega za što vi smatrate kako je nepotrebno plakati. Često to volimo nazvati – „plače bez razloga“. No dijete zaista plače i zaista ima razlog. To je njegov razlog koliko god nama imao ili nemao smisla.  Važno je prići djetetu, reflektirati stanje zbog kojeg plače, reći kako vjerujete da to izaziva plač. Već samim time dijete se počinje osjećati uvaženo i razlog plača polako pada u drugi plan, a vaš razgovor može voditi ka pitanjima koja usmjeravaju pronalasku zajedničkog rješenja za razlog plača, odnosno promjeni reakcije na početni razlog.
  • Plač ponekad služi za dobivanje pažnje i sugerirane metode vam se mogu činiti kako idu u tom smjeru. Želim istaknuti kako djeca koja se osjećaju uvaženom ne traže pažnju jer ju imaju, posjeduju je i toga su svjesna. Također, razgovori koje vodite djecom odvijaju se u smjeru kratkih pitanja i odgovora, ne vaših dugotrajnih monologa. Oni služe vama i vašim stanjima, djetetu ne jer ih ni ne čuje nakon određenog vremena.

I za kraj jedna odlična rutina za uvažavanje svih članova obitelji

Metoda prema modelu pozitivne discipline koja je ključna za postizanje i održavanje procesa uvažavanja je održavanje obiteljskih sastanaka. Odredite jedan dan i sat u tjednu kad ste svi kod kuće (svaki tjedan u isto vrijeme). Svaki put odredite i temu sastanaka. Neka se na rasporedu nađu i tjedni jelovnici, zajedničke aktivnosti, odlasci u trgovinu…. Uvijek uključite dijete u raspravu i pitajte ga što ono misli. Ne nadglasavajte jedni druge dizanjem ruku. Ako oko nečega odlučujete, ne dižite ruke jer to znači da ne uvažavate sudionika koji je nadglasan. Ako se ne možete dogovoriti oko izbora mjesta za izlet, ponudite novi izbor. Osim toga, saslušajte argumente jedni drugih te se dogovorite da svaki put netko drugi odlučuje unutar obiteljskih fizičkih i materijalnih mogućnosti. Obiteljski sastanci su odlični i kao vrijeme za raspraviti o onoj igrački prethodno spomenutoj. Tog dana kad je dijete vidjelo novu igračku na tv-u i poželjelo ju imati vi ste s njime  nacrtali želju i napisali pismo. Tog istog dana kažete djetetu kako ćete o kupnji raspraviti u terminu obiteljskog sastanka. Na taj način uvažavate dijete te i njegove želje uvrštavate u raspored sastanka. Ne, nećete se praviti da ste zaboravili na to jer je i dijete zaboravilo. Uvrštavanjem i spominjanjem teme na obiteljskom sastanku pokazujete da uvažavate dijete i to ne mora značiti da ćete igračku i kupiti. Ukoliko je još uvijek jako važna djetetu, možete predložiti da štedi novac te samostalno odluči želi li za taj novac kupiti onda baš tu igračku.

Uvažavanje djeteta znači da čujete svoje dijete, vidite svoje dijete, osjetite svoje dijete i dajete mu to do znanja. To znači da ga pitate za mišljenje i potpuno ravnopravno uključujete u život. To s druge strane ne znači da dijete ima sve i odlučuje o svemu, nego da ima mogućnost izraziti svoju potrebu, želju ili negodovanje oko nečega. Vrlo je važno da dijete zna da je uvaženo, jednako je važno da u nekim trenucima čuje i ne, kao i da za određene svoje potrebe i želje.

Uvažavanje nije jedina metoda kojom se gradi samopoštovanje, vrlo je važna te lako primjenjiva i za dijete i roditelja potrebna metoda!

Daria Antonović

Objavio razvojbeztabua

Odgojiteljica, NLP master i coach, life coach, mindfulness trener, Positive discipline parents educator

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: