Je li  roditeljstvo današnjice pred krahom???

Da, dobro ste pročitali. Kamo ide roditeljstvo danas, tko je kome roditelj te kako se odlučiti na roditeljstvo u tom kaosu?

Silni savjeti, savjetnici, podrške roditeljstvu, iscrpljeni roditelji, nenaspavani, djeca nervozna, bez reda i rasporeda…. S druge strane pritisci stručnjaka, ustanova… U škole idu roditelji, a ne djeca, torbe spremaju roditelji, gradivo uče roditelji…. Djeca su upisana na milijun i jednu aktivnost pa u najboljem slučaju sat do dva dnevno roditelji provode u razvoženju djece na aktivnosti… Djeca ne jedu samostalno do svoje desete godine, neki se odvikavaju od pelena pred školu, neki nose dude varalice do škole…. Roditelji su slomljeni, umorni, iscrpljeni, ali sve to ide u službu bivanja roditeljem. Ili??

Istovremeno, današnja djeca ne znaju se popeti na drvo, preskakati uže, hvatati niti bacati loptu, hodati pločnikom!, samostalno se hraniti. Ono čime jako dobro vladaju su metode postizanja željenog cilja, a nekima nisu ni potrebne budući da je cilj ostvaren bez da je u potpunosti iskazan. Djeca danas su odlični roditelji svojim roditeljima!

Zvuči kao raspad sustava u kome rijetki žele sudjelovati odnosno sudjeluju jer imaju uvjerenje da to tako treba biti i da je život jednostavno takav i to je to.

Što se zapravo događa?

Ono što se zapravo događa je preporod roditeljstva! Roditeljstvo u odnosu na razdoblje kad smo i sami bili djeca napreduje. Napreduje u pogledu uvažavanja recentnih spoznaja o razvoju djeteta. Razvoj prije i razvoj danas isti su razvoj, no u međuvremenu su provedena različita istraživanja, promijenjene paradigme, a i svijet u kojem se današnji razvoj odvija nije isti. Roditelji su svjesni promjena i jako puno čitaju, slušaju, informiraju se o razvoju djeteta od samog trenutka začeća. Tu je prisutan još jedan odgojni fenomen, a to je: „Ne želim odgajati dijete na način na koji sam ja odgajan/a!“ Odraz je to buntovnog stava te želje za reformom roditeljstva, samo je pitanje: „Znamo li na koji način odgajati dijete?“

Osim toga, javljaju se još neki razvojni fenomeni poput: „Ja sam to morao/la pa moje dijete neće morati!“, „Ja to nisam mogao/la imati, ali moje dijete će imati sve što poželi!“ . Radi se zapravo dva dijametralno suprotna pristupa odgoju u odnosu na odgoj prije i odgoj danas. Roditelji znaju što ne žele i koje metode ne žele primijenjivati i u skladu s time rade potpuno suprotno od toga. Prezaštitnički se odnose prema djetetu, sve rade umjesto njega, ne omogućuju razvoj samostalnosti, odgovornosti, djetetu uskraćuju spoznaju svih emocionalnih stanja, a sve iz želje i uvjerenja da rade najbolje za svoje dijete. Između te dvije dijametralno suprotne strane odgoja postoji prostor, prostor obogaćen odgojnim metodama i načinima koji je zaista primjeren i u skladu s djetetovom dobrobiti, a i dobrobiti roditelja.

Kamo ide današnje roditeljstvo? – U dobrom smjeru! Iz ovog preporoditeljskog kaosa iznjedrit će se roditelji kojima je prvenstveno važan njihov osobni razvoj! Sebično?- Ne! Potrebno i roditeljima i djeci. Način odgoja, metode i pristup odgoju, pogled na dijete ovisi prvenstveno o pogledu na sebe, a onda o pogledu na sebe u ulozi roditelja! Kada pojedinac nauči slušati sebe i svoje potrebe, vrlo jednostavno će mu/joj biti slušati dijete i djetetove potrebe, spoznati metode i načine koje kao roditelj želi primjenjivati kako bi dijete bilo odgojeno u samopouzdanu, samostalnu, odgovornu osobu sa svim vrijednostima i uvjerenjima koje nosi iz obitelji! Iz obitelji, a ne medija i okoline!

Biti roditeljem danas znači raditi na sebi, učiti, kritički promišljati, dugoročno planirati i svoje kvalitete i vrijednosti prenositi na dijete!

Daria Antonović

Objavio razvojbeztabua

Odgojiteljica, NLP master i coach, life coach, mindfulness trener, Positive discipline parents educator

Odgovori

%d blogeri kao ovaj: